Nikad nećemo saznati kako i zašto je Medo završio u navedenoj ambulanti, ali prema njegovom ponašanju i izgledu zaključujemo da je nekad imao vlasnika.

Medo ima izuzetno sjajnu crnu dlaku, ali zubi otkrivaju njegove godine. Medo teško prihvaća nove ljude u svoj život, pa je tako bez problema prihvatio samo volonterke koje su radile u Spiritu prije nego je on tamo došao. Prema novim ljudima je jako nepovjerljiv, a posebno prema muškarcima, vjerojatno zbog prijašnjih trauma.

Jako je umiljat i lijepo šeće na lajni, te se dobro slaže s drugim psima oba spola.

S obzirom na Medinu nepovjerljivost prema ljudima, Medu će vrlo teško biti udomiti. Udruga Spirit brinut će se za njega dokle god treba, dakle po potrebi i do kraja njegovog života.