Naime, došlo je vrijeme cijepljenja i vlasniku nije padalo na pamet da ga plaća. Da i nismo to čuli, znali bismo da Antea nije imala dobar život - koža na vratu bila joj je već prilično izguljena užetom kojim ju je vlasnik privezivao za kućicu. Bili smo sretni što joj možemo pružiti sigurno utočište, ali znali smo da to nije trajno rješenje pa smo joj počeli tražiti dom. To se desilo i prije nego što smo se nadali - volonter koji je posjetio sklonište prilikom jedne radne akcije o Antei nije mogao prestati razmišljati i u ožujku ju je odlučio udomiti.