Prisiljeni smo ubuduće odbiti sve ljude kojima je stalo do životinja, a koji nam se obrate s molbom da smjestimo nekog na cesti ostavljenog četveronošca, jer ga oni sami ne mogu udomiti. Nećemo moći preuzeti niti psa kojeg vlasnik iz nekog razloga ne može više držati.

Najstrašnije, nećemo moći pomoći niti onim psima koji u kavezima nekog od vanzagrebačkih VHS-a („skloništa“) čekaju smrtonosnu injekciju.

Mnogo puta su građani muku mučili kud sa nađenim psom, zvali telefonima brojne udruge gdje se nitko nije javio, ili se javio glas koji bi objasnio da je sve puno i mjesta nema, neka zovu dalje. I tako bi se konačno javili udruzi Spirit. Spirit je uvijek bio taj koji je nekako ipak našao mjesto za još jednog psa. Svaki pas kojeg smo preuzeli značio je jednog psa manje na cesti, jednog psa manje koji će eventualno izazvati prometnu nesreću ili ugristi odraslog čovjeka ili dijete.

Udruga Spirit ostat će bez skloništa za smještaj pasa u Sesvetama.

Građani u okolici skloništa udruge Spirit svojim su potpisima zahtijevali prestanak rada skloništa, čvrsti u svojoj namjeri da istjeraju Spiritove „azilante“iz njihovog sadašnjeg utočišta.

Veterinarski inspektori pod pritiskom okolnih stanara smatraju da sklonište treba zatvoriti, te su zabranili Spiritu ne samo da prihvaća napuštene pse, već i da na najbrži moguci način ukloni sa sadašnje destinacije sve pse koji se tamo nalaze.

Pri tome je važno za napomenuti da nema prigovora na samo držanje pasa koji su u dobrom stanju, u kavezima i kućicama zaštićenim od vjetra i kiše, s hranom i vodom. Radi se samo o formi koja nije ispunjena, dakle o tome da sklonište udruge nije kao takvo registrirano pri Upravi za veterinarstvo.

Oduzimanje pasa od strane Veterinarske inspekcije značilo bi istovremeno i njihovu eutanaziju, ili eutanaziju pasa u gradskom skloništu, ukoliko bi ono bilo primorano primiti pse udruge Spirit, što je apsurdno, jer je broj pasa pod skrbi udruge Spirit veći od vjerojatno svih udruga u gradu Zagrebu zajedno.

Željeli bismo istaknuti da je Uprava za veterinarstvo, koja sada zabranjuje rad skloništa udruge Spirit, izdala rješenja o udovoljavanju uvjeta za rad skloništa i onim lokacijama koje taj naziv niti približno ne zaslužuju. Od 14 službenih skloništa u Republici Hrvatskoj koja se financiraju iz sredstava jedinica lokalne samouprave jedino zagrebački gradski azil Dumovec je sklonište za pse u pravom smislu riječi.

Konačno, ne zaboravimo da još uvijek postoje klasični šinteraji ili VHS servisi u ostalim gradovima odnosno općinama, iako su prema slovu Zakona o zaštiti životinja trebali biti zamijenjeni skloništima, odnosno prestati s radom još 1. siječnja 2009. godine. Broj pasa u takvim „skloništima“ nikad ne prelazi određenu granicu, jer se „rotacija“ vrši redovito, što znači da se bez imalo razmišljanja psi eutaniziraju čim dođe do popunjenja kapaciteta ili im "istekne rok”.

Zakonska regulativa koja dopušta autanaziju zdravih i mladih pasa nakon svega dva mjeseca za udrugu Spirit nije prihvatljiva, već predstavlja ostatak prošlosti koje se nažalost još uvijek nismo riješili.

Udruga Spirit moli za podršku!

Molimo sve istomišljenike da nam pomognu, kako pojedince, tako i ostale udruge za zaštitu životinja, jer što se danas događa nama to se može sutra dogoditi nekom drugom!

Hvala od udruge Spirit i naših štićenika!